Danas ćemo se, za trenutak, vratiti u staru Antiku, na ulice i trgove veličanstvene Atene ili sjajnog Rima gdje su se rodili prvi glasnogovornici komunikacija kakve poznajemo danas. Glasnogovornici su zapravo bili prvi govornici poput koji su uvidjeli, obuhvatili, definirali i primjenjivali govorništvo kao posebnu praktičnu vještinu kojom uz učenje, rad i vježbu može ovladati svaki pojedinac.

Retorikom u Antici i Starom Rimu bavit ćemo se još mnogo puta, no danas ih spominjemo kao neodvojive, odnosno nosive temelje konstrukcije koja se do danas razvila u prekrasnu zgradu na stotine katova, sa stotine terasa i prozora, a nastavit će se, bez sumnje, dograđivati i u budućnosti.

Mahom svi govornici iz antičkog i starorimskog doba bili su zagovornici učenja govorništva. Naime, vještina dobrog upravljanja uvjerljivim govornim, a danas i svim drugim komunikacijskim formama od statusa na mrežama do obraćanja kupcima u trgovini i obrnuto, od pregovaranja oko cijene za nekretninu pa sve do komuniciranja u teškim okolnostima, itd., nije se ni tada, a ne može se ni danas razviti sama od sebe. Doduše, lakoća s kojom će netko ovladati njima, dakako, ovisi i o nekim prirodnim ili usvojenim procesima u govorenju ili pisanju, no oni nisu bili dostatni niti tada, u vremenima prije Krista, a tim više nisu dostatni danas kada je internetizacija uvela standarde o kojima uvelike ovisi hoćemo li uspješno ili manje uspješno doći do svoje publike, klijenata, korisnika, hoćemo li ostvariti zadane ciljeve i u kojem postotku, hoćemo li jednom riječju uspjeti ili ne u neprekidnom šumu i buci koja dolazi iz komunikacijskih kanala kojima smo okruženi od 0 do 24. Svaka naša aktivnost ili svaka naša ideja, ili svaka naša misao, ili svaka poruka koju želimo poslati bilo kojim kanalom, sve ovise o jednome – o dobroj, autentičnoj i uvjerljivoj komunikacijskoj podlozi. Ovdje je, također, važno spomenuti da one najbolje plasirane, napisane, izrečene misli i ideje uvijek, bez iznimke, vode ka izgrađivanju i pozitivnim ciljevima. Da sada ne idemo u detalje, govornici poput Hitlera ili političara koji se obilato služe tehnikama, ali ne komuniciraju autentične, istinoljubive ili poruke koje izgrađuju, obogaćuju govore sami za sebe koliko je važno sve slojeve komuniciranja usvajati kao sredstva za rast i napredak ideje, misli, proizvoda,organizacije ili okoline u cijelosti. Upravo zbog toga nam je važna Antika. Naime, antički su govornici prepoznali vrijednost argumenata i kritičkog razmišljanja. Argumenti, ako su još k tome pravilno posloženi, čine okosnicu uvjerljivog komuniciranja, za razliku od komuniciranja pseudoargumentima ili bez argumenata. I nije tajna da svaki argument ima svoj protuargument, to je naprosto činjenica. Osim argumentacije, tu je i kritičko razmišljanje, odnosno – dobro, istančano slušanje. Aktivno slušanje je, također, divna vještina kojom možemo bolje i rezonantnije formirati vlastite ideje i misli, ali i procijeniti tuđe, odnosno one koje su nam plasirane. I, konačno, u procesu slanja naše poruke javnosti, najvažniji je faktor autentičnost. Ponovno se vraćamo na političare, najljepše riječi i najslatkorječivije poruke na neki će način prirodno „otpasti“ ako su samo forma bez izvorne emocije ili neke poželjne namjere.

Praznina koja ostaje samo iza forme je nenadomjestiva, jer možda smo izgovorili najbolji sadržaj na svijetu, ali ako iza njega ne stoji autentičnost, ako taj sadržaj nije podržan stavom prema temi ili uvjerenju da je naš „proizvod“ zaista poseban zbog xy elemenata u moru sličnih – mi smo uzalud govorili. Uzalud smo platili reklamu. Jednom riječju, uzalud nam trud svirači. Često, najbolji sadržaj može ostati potpuno nezapažen jer je komunikacijski artikuliran na površan ili nedostatan način, dok istovremeno izrazito loš sadržaj, bez da je kritički promišljen i kontraargumentiran jačim argumentima, nažalost, može stvoriti dalekosežne željene učinke samo iz razloga jer je komunikacijski obrađen do najsitnijih detalja.

Dakle, antički mode on: argumentacija, aktivno slušanje te dodatak autentične emocije ili stava prema temi da izbjegnemo lupanje „praznog“ sadržaja i mi smo na pola puta do uspjeha 🙂