„Vidi se da smo zajedno s našim narodom na neki način uspjeli staviti pod kontrolu…Ako budemo izdržali zajedno dobar ritam, onda imamo šanse i za odmor, ako ne, onda ponavljanje lekcije“, neke su od najnovijih izjava komunikacijske kraljice desetljeća u Hrvatskoj, ravnateljice Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ dr.sc. Alemke Markotić, na pitanje, između ostalih, i o mogućnosti za kakvu takvu šansu da se podigne turistička sezona u Hrvatskoj, unatoč krizi izazvanoj pandemijom.
Hrvatska ispit komuniciranja u ovoj svjetskoj krizi koja se odvija u specifičnom, digitaliziranom i informacijskom vremenu naših generacija, zasad prolazi s vrlo visokom ocjenom. U tome se slaže većina naših potvrđenih komunikacijskih stručnjakinja i stručnjaka koji su i svoje vlastite analize obogatili vrijednostima koje su u svojoj komunikaciji nametnuli trenutno neformalni čelnici naše zemlje: znanstvenica Alemka Markotić, ministar Vili Beroš te ostatak ekipe koju gledamo svakoga dana. U tome prednjače vrijednost argumenta, sveobuhvatnost, razumijevanje, empatija, držanje krize pod kontrolom u svakom smislu te potpuna prilagodba svih verbalnih i neverbalnih elemenata komuniciranja kontekstu kojem ono pripada. S jedne neformalne strane možemo čak razmišljati i o tome da je upravljanje pandemijskom krizom zapravo i popravak prethodne štete, odnosno krize rejtinga Vlade RH uoči pandemije. Zamjerke, opravdane, no ne i ključne, u odnosu na posao koji se morao usustaviti i graditi „u hodu“ idu uglavnom na slabo i neučinkovito korištenje društvenih mreža.
Hrabro iskoračili iz anonimnosti
Još u emisiji „Otvoreno“, iz siječnja ove godine, stručnjaci i predstavnici relevantnih tijela na temu pandemije korona virusa, pokazali su tko će voditi glavnu i korisnu riječ idućih nekoliko mjeseci. Među okupljenima, bili su upravo Markotić i Beroš, bio je tu i ravnatelj Krunoslav Capak, koji su već tada kvalitativno iskoračili iz svoje „anonimnosti“. Oni su čak i ispred predstavnice Svjetske zdravstvene organizacije u Hrvatskoj Antoinette Kaić, dakle službe koja već u svome nazivu evocira argument stručnosti i autoriteta u okvirima koji ovu krizu čine specifičnom, u svjetskim okvirima te ispred voditelja Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Bernarda Kaića koji je, pak, bio redoviti medijski gost na teme iz njegovog stručnog područja, dakle, imao je medijskog iskustva, naprosto dominirali. Unatoč tome što Beroš tada još nije niti bio ministar, niti je igrao medijske utakmice, unatoč tome što za Markotić većina nije čula te unatoč tome što je Antoinette Kaić voditeljica hrvatskog Ureda mnogo veće organizacije nego što je to Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, na „testu“ u „Otvorenom“ prošla je trojka koja je opravdala svako zadano joj povjerenje i kada je došlo vrijeme – preuzela mikrofone u svoje ruke.
Kako o njihovoj strategiji kriznog komuniciranja već sada postoji niz predivnih tekstova, u ovome području, potvrđenih stručnjaka na temu (link na dva, po našem sudu, izvrsna teksta nalazi se na kraju ovog bloga), u iste se ne nećemo upuštati. Već je jasno kao dan da je Markotić povela utakmicu u kojoj je objedinila sve osnovne retoričke zakonitosti, točno pogođenu formu svakog javnog nastupa, sve elemente koji njenu komunikaciju čine maksimalno prihvatljivom, ali i strategiju komuniciranja pri kojoj blago, no čvrsto ne dopušta skretanje u krive smjerove koji bi krizu mogli produbiti, već čvrsto balansira loptu na točki stabilnosti. Kada najavljuje koronu u Hrvatskoj, kada o broju testova odgovara pozivajući na kolektivnu odgovornost „nesimptomaša“ u odnosu na zaista bolesne, kada policijske „propuste“ ispraća riječima da nema toliko policajaca kolika je naša vlastita odgovornost, dok se koristi mnogobrojnim retoričkim figurama i slikama, Markotić pokazuje kako se to radi – apsolutno svima.
Primjer svima
Prije svega, pokazuje to našim političarima koji su već duboko bili ogrezli u javnu retoriku razjedinjavanja kao onu koja će spašavati njihove političke agende. Nekakvi su se pomaci počeli događati oko predsjedničkih izbora gdje su dva najveća konkurenta pokazala nove smjerove te prijeko potrebne ujedinjavajuće retorike koja jest teža jer zahtijeva kapitulaciju egoizma, naučenih „programa“ i baratanje argumentiranim i hrabrim ukrštanjem stavova, kulturnim govorenjem, s jedne strane, no i autentičnijim govorenjem koje je moralo biti rezultat shvaćanja da je vrijeme da se retoričkom razjedinjavanju kaže – dosta. Naravno, pritom se ne smiju umanjivati naše međusobne razlike u stavovima i mišljenjima, no one nikada nisu ni smjele, a kamoli da bi trebale u budućnosti biti ništa ispod naprosto – različitih stavova na koje imamo pravo. Tu bi rak – priča o „lijevima, desnima i ostalima“ u Hrvatskoj trebala započeti i završiti.
Članovi, trenutačno, prve ekipe u Hrvatskoj, šalju poruku, međutim, i svima nama o važnosti pogođenog načina komunikacije u različitim situacijama: poslovnim, privatnim, situacijama kada je potrebno regulirati emocije, strahove i tremu koji su sastavni dio naše svakodnevice i koji češće nesvjesno, nego svjesno ne uočavamo kao „tajne upravitelje“ naših misli, a onda i izricanja istih, kada je potrebno istaknuti stav, no odabrati način, kada je potrebno sa strane ostaviti beskorisnu retoriku svadljivog, nadmetačkog i manipulativnog, a otvoriti prostor retorici jasnoće, istine i autentičnosti.
Markotić je u tome uspjela kao rijetko tko u povijesti naše zemlje, osim, dakako, Vlade Gotovca kojeg pamtimo kao govornika u tada specifičnoj situaciji i njenim zakonitostima. Ova nas skromna žena, ali duboko svjesna mnogih vanjskih i unutarnjih procesa koji mogu biti dio našeg ljudskog iskustva razumijevanja i sebe, ali i drugih – uči kako se odnositi prema bilo kojoj krizi. Uči nas kako iskoristiti maksimalne potencijale svakog pojedinačno i kako se ohrabriti na istraživanje novih načina komuniciranja na svim našim pojedinačnim razinama, kako uključiti suosjećajnost i ljudskost u te tvrde okvire restrikcija, svakodnevnih brojki o zaraženima, umrlima, mjerama i ostalim „matematičkim“ strukturama, bez da im se oduzme na njihovoj ozbiljnosti i relevantnosti.
I više od toga, cijela četvorka odradila je, vjerojatno ne ciljano, ogroman posao i za pozicije aktualne Vlade koja već pomalo komunicira ono što je osovinska snaga i najveći potencijal apsolutno svake krize – prilika u nastajanju.
Zbog samodiscipline cijele nacije, potaknute upravo vodećom četvorkom koja je odabrala najbolji način da bi doprla do svijesti o potrebi zajedništva te je istu iskoristila za izgradnju novog, trenutno poprilično aktualnog i utvrđenog, mentaliteta među svima nama, naziru se novi smjerovi: možda će Hrvatska upravo zbog rezultata koje nam je donijela samodisciplina postati nova postpandemijska turistička destinacija ispred Italije, Španjolske, Grčke ili neke druge zemlje. Možda ćemo u budućnosti više koristiti vlastite resurse, u svakom pogledu, i vlastitu pamet za ostvarivanje napretka. Možda će hrvatski političari shvatiti vrijednost ujedinjavajuće misli oko onoga u čemu se svi slažemo te na njoj bazirati svoj budući rad za opće dobro po toliko bitnijim pitanjima od onih svakodnevno ispolitiziranih koja to dobro naprosto nisu donosile. Možda ćemo se, nadam se, iznenaditi učincima ove krize na svim našim pojedinačnim, ali i razinama na kojima smo povezani kao dijelovi sustava koji uza sve svoje očite i goruće nedostatke, ovih dana preko svojih trenutačno istaknutih pojedinaca pokazuje i neke ključne prednosti – upravo osobe koje je postavio sustav u naciji održavaju stabilnost, zajedništvo i motivaciju da se, unatoč svim teškoćama, kako zasad stvari stoje, ova bitka dovede vrlo uspješno svome završetku.
Dakle, moguće je. A, to isto želimo i svima vama, da sve svoje krizne situacije iskoristiti na dnevnoj bazi da prvo razumijete procese koji vam se događaju, a onda da ih rastavite na atome i u sastavite na nov, bolji i način od kojeg ćete imati koristi i osobno, ali i vaša okolina. Nikada nije bilo bolje vrijeme za to. Ako znamo da je medijski stres bio kudikamo veći prije korone, i to u sadržajno plitkim, već praznim, temama, onda ovih dana više nego ikada znamo i formulu za suzbijanje istoga: učimo od njih, od onih koji su već prozvani – herojima nacije!
Što drugi kažu o komuniciranju u ovoj krizi?
Donosimo vam linkove na dvije, po našem izboru, vrijedne analize:
GAŠENJE KORONAPANIKE
Škola kriznog komuniciranja dr. Alemke Markotić
0 Comments