Iz teorije u praksu: kako uskladiti sadržaj i formu komunikacije?

logo

Piše: Ana-Marija Vizintin

30/11/2019

Dobar primjer iz svakodnevnog života koji pokazuje da nije sadržaj presudan već je presudna forma sadržaja, način njegove artikulacije, izvedbe ili plasiranja je onaj s kojim se susreo svatko od nas: zamislimo nestrpljivo čekanje u redu neke institucije kako bismo došli do potrebnih informacija, papira ili usluge. Napokon, možda i malo iziritirani čekanjem, stižemo na red. Obraćamo se službenici iza stakla koja možda ne pokazuje značajniji interes za našu temu. Izostanak njezine prve zainteresirane reakcije koju možemo iščitati iz tona njezinog obraćanja nama, njezine neverbalne komunikacije ili tek dojma koji ostavlja na nas može i nerijetko dodatno otežava nastavak komunikacijskog procesa u kojem se mogućnost željenih ishoda, naravno, smanjuje. Ako pritom slučajno dođe do međusobnog rječkanja, što je, nažalost, redovita slika u nekoj prosječnoj hrvatskoj birokratskoj komunikacijskoj situaciji, mogućnost pozitivnog ishoda u tom trenutku drastično opada, a povećava se mogućnost da s tog šaltera odemo dodatno isfrustrirani ne ostavljajući manje isfrustriranu niti drugu stranu koja se nalazi iza stakla.

Međutim, ako tom šalteru prilazimo svjesni da iza stakla sjedi „publika“ koju smo pravilno pozicionirali i uzeli u obzir da smo mi sa svojim zahtjevom ili problemom već deseta, dvadeseta osoba toga dana koja se obraća istoj osobi, ako uzmemo u obzir da je ta osoba možda iscrpila neke svoje spontane zalihe srdačnog obraćanja za taj dan i ako uzmemo u obzir da smo i sami po sili situacije pred osobu o kojoj nam ovisi rješenje nekog problema već došli s dozom otpora i negativnih pretpostavki – naše se šanse za pozitivnim ishodom i procedurom koja unatoč svojoj tehničkoj kompleksnosti ne mora uopće završiti s negativnom emocijom ili ishodom kojim nećemo biti zadovoljni. Dakle, u obzir smo uzeli „publiku“ kojoj se obraćamo, u obzir smo uzeli i vlastiti odnos prema „temi“ te ušli u komunikacijski proces svjesni da trebamo pripaziti na njegov tijek što znači – da ćemo u datoj situaciji sigurno biti dodatno angažirani i motivirani da komunikacijski proces teče što lagodnije kako bismo i sebe i osobu preko puta sebe sačuvali od bilo kojeg stupnja komunikacijskog razdora, a time automatski utjecali i na bolje rješenje našeg predmeta. Naime, redovito „glancanje“ vlastitih pristupa u svakodnevnim komunikacijskim situacijama ne može nego stvoriti bolje prilike i učinke od situacija u kojima se samo stihijski prepuštamo tijeku nekog procesa. Vjerojatno vam je poznata ona uzrečica da lijepa riječ otvara sva vrata. A kako da naša riječ bude lijepa i u najružnijim okolnostima i kako da naša lijepa riječ bude uvjerljiva, no kako da ona potakne i motivira druge, u ovom slučaju i osobu iza stakla o čijem raspoloženju prema našoj temi ovisi i učinkovitiji ishod našeg predmeta, bavit ćemo se u blogovima koji slijede.

Moglo bi vas zanimati…

Zorane Milanoviću, svaka ti čast!

Zorane Milanoviću, svaka ti čast!

Vlado Gotovac je napokon dobio svog nasljednika i u govorničkom, ali sigurno i u povijesnom smislu. Žargonskim rječnikom, predsjednik je jučer razvalio. Profesionalnim rječnikom, Zoran Milanović je jučer prezentirao najbolje od političko-povijesnog govorništva i...

Korona izbori ili – zamjena staro za novo

Korona izbori ili – zamjena staro za novo

Kampanja je bila potrebna, bila je potentna i odvijala se cijelo vrijeme, no mnogi to nisu uočavali. Bila je i drugačija, u specifičnom trenutku vremena i puna, reklo bi se na kraju, a da zvuči politički korektno, neizvjesnosti.Nekoliko naših highlightsa, isključivo...

0 Comments

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *